Dreča
Leti se obično večera servira u kasne sate, tako je bilo i te nedelje 30.07.2006. Nisam još u potpunosti shvatala da Jade više nema, nekako sam rasejano i tužno hranila ekipu, ali sam ipak primetila da se čudno ponašaju, stalno dižu glavice i svi gledaju u istom pravcu. Normalno, počela sam da puzim i zagledam, nista ne vidim, krenem da čačkam – ništa, nastavim da delim večeru ali nastavim micikati ne bi li se taj neko nov, koji je očigledno tu, oglasio. I jeste : tanušni, bojažljivi, stidljivi „mjau – i ja sam ovde“ se konačno i pojavio. Malena, bela, prljava, mršava, izubijana, krvava, sa jednim okom iz kog curi…neopisivo svašta! Bila je na izmaku snage, prepustila se, brzo sam je stavila u prvo što sam dohvatila – kavez za ptice, samo da je odnesem do „urgentnog centra“ i pružim prvu pomoć uz nadu da će preživeti do jutra i odlaska veterinaru. I jeste! Bila je veliki borac celog života. Jedina mana koju je imala, koštala ju je i života – želela je da je svi ljudi vole, čak i oni koji su je unakazili, čak i oni koji su joj slomili kičmu. Uspeli smo oko da joj sačuvamo, ugojila se i prolepšala, došla sebi, ALI došla i mačija kuga u septembru, njih šestoro se razbolelo istovremeno, izvukli žive glavice njih petoro, počeo život da dobija smisao (čak su počela i udvaranja i ljubomorne scene), morali smo svi krajem decembra da se dovedemo u red na sexualnom planu (sterilizacije, kastracije), izgledalo sve idealno. Zima blaga, smeštaj i klopa dobri, dobro i jurcanje sa društvom – ispade da u celoj idili nisu dobri baš svi ljudi. 03. februara sam je našla prelomljene kičme, položenu tačno meni ispred nosa. Poruka? Znate li kakva je?
A KAKVA JE VAŠA?
Takvu sam je našla.
Dobila sam boce a i klopa je bila dobra.
Nemoj me napustiti, molim te.
Jako sam volela da spavam sa Trećom srećom.
)))
Svi petoro smo bolesni i to jako.
Ljuca debeljuca prgavica.
Igramo se žmurke.
Nećeš ti spavati na miru ni slučajno:)
Voda ili dilema kako je piti?
Voda – studija za dve osobe.
Ma, neću da ućutim, možda će mi i dati nešto.
Sve po bon tonu:)
Da te gricnem malo, i onako nemam cuclu.
Postajem lepa, zar ne?
Hoću da te poljubim zadnji put, a ti to ni ne slutiš.
Zapamti me zauvek, puno sam te volela.
Šta reći na ovo?
Moja Dancika me je sahranila i jako je plakala.



















novembar 4th, 2008 na 23:03
DUŠA MI JE ZADRHTALA!!! NEMOJTE LJUDI OVAKO!! NIJE MI DOBRO!!!